Dok sam živeo sa roditeljima najčešći kućni ljubimci su bili psi. Bilo je nezamislivo da u dvorištu ne bude barem jedan pas, a imao sam i mačke, kornjače i papagaje.
Svako od njih morao je da nosi određeno ime i to je bila najnormalnija stvar. Sećam se koliko sam bio zbunjen kad sam prvi put otišao kod kuma i shvatio da njegov papagaj koga je imao godinama nema ime. Njemu to nije bilo neobično, a kako sam pretpostavio razlog je bilo to što nije osećao bilo kakvu povezanost sa tom životinjom.
Gricko, Lili, Čoka, Gari, Nanadu samo su neka od imena koji su nosili ili moji psi, dok su Caca, Mugi, Ćirić, Mao i Maska bila imena mačaka.
Iako se čini da izbor imena za ljubimca nije preterano teška stvar, u nekim slučajevima zbog nepažnje ljudima može prouzrokovati ozbiljne probleme sa okolinom.
Tako jedna žena tvrdi da svaki put kada čuje ime drugaricine mačke dobije fras. Drugarica je udomila mačku koju je nazvala Isla, a žena je popenila jer je trudna do zuba, a tako je već planirala da nazove svoju bebu. Samo što nikome nije otkrila svoj plan, a sad je na društvenim mrežama optužila drugaricu da je maznula ime za njenu bebu koje je, eto, baš ovih dana htela da saopštili bližoj i daljoj familiji.
Ne znam kakva su vaša iskustva sa davanjem ljudskih imena ljubimcima, ali i dalje se sećam neprijatne tišine i pogleda kada sam se kao klinac nekim ljudima u komšiluku hvalio kornjačom čije je ime bilo identično nadimku jednog člana te porodice.
Drugi slučaj dogodio se u krugu šire porodice, a ljudi nekoliko godina nisu međusobno komunicirali zbog imena koje je ponela jedna keruša.
Uglavnom, ljudima zna da se podigne kosa na glavi i zbog sličnih imena ili nadimaka. Tako je jedna majka čija ćerka se zove Estel, shvatila da je najčešći nadimak za to ime Esi, što je vrlo slično imenu njene keruše Nesi.
Opet, u vreme kada sam imao mačku Mugi, bilo mi je simpatično što smo se i ja mačka odazivali na pozive moje supruge.
„Uki, ručak!“ – a ja i mačka odgovaramo u isto vreme i trčimo prema kući.
Kakva su vaša iskustva?